Poznati poljoprivredni stručnjak, predsjednik lukšićke Agrarne akademije, plemić iz Kaštel Lukšića Radoš Micheli Vitturi podigao je u drugoj polovini 18. stoljeća prvi perivoj u Kaštelima, o čemu svjedoči zavjetna slika Vitturijevih sa likom sv. Roka koji na dlanu drži perivoj, a datira oko 176O.g.
Nedugo nakon preseljenja Osnovne škole u Kaštel Lukšiću, ondašnjega naziva "Vijeko Butir", u novu školsku zgradu 1976. godine, počinje se uređivati prostrani školski okoliš, koji je bio onečišćen ostacima građevinskog materijala i obrastao korovom. Uz dobru organizaciju i punu podršku svih djelatnika škole a pod vodstvom prof. Ivne Bučan, pristupilo se čišćenju i uređivanju okoliša, a u tim akcijama su sudjelovali učenici učitelji zajedno.
Crljenak kaštelanski je stara, gotovo zaboravljena hrvatska sorta, koja u posljednje vrijeme zaokuplja domaću i stranu vinogradarsku javnost. Naime, utvrđeno je da Crljenak kaštelanski i američka sorta Zinfandel imaju identičan genetski profil, odnosno da se radi o istoj sorti, čime je razriješen misterij njezina podrijetla. Pod imenom Zinfendal ova je sorta iz Carskog državnog rasadnika u Beču (gdje su bile kolekcionirane brojne sorte iz tadašnje monarhije) introducirana u SAD (Long Island) u ranim dvadesetim godinama 19. stoljeća.
U Kaštel Štafiliću nalazi se iznimni spomenik prirode, maslina stara više od 1500 godina. Olea Europea, za Kaštelane i mastrinka nije divlja maslina. Na širem podučju regije danas više takve sorte masline nema, pa se predpostavlja da je donesena iz južne Italije ili Grčke. U antičko vrijeme, točnije u I stoljeću poslje Krista, ovaj prostor između Salone i Traguriuma bio je važno poljoprivredno područje s brojnim Rimskim ladanjskim vilama. U vrijeme cara Klaudija (10.-54. poslje Krista) zemlja je bila podjeljena isluženim vojnicima - veteranima. Ta činjenica navodi na predpostavku da su rimski vojnici na svoja poljoprivredna dobra, u Klaudijevom naselju Siculi, koje je bilo smješteno na širem području današnjeg Resnika, donjeli i sjeme masline.
Na kraju 20. st., u vremenu kad su biblijske poruke izgledale daleke i upitne, Dalmaciju posjećuje Sveti Otac - Ivan Pavao II. Znakovitošću ovog posjeta i veličinom njegova blagoslova ostvaruje se prelijepa ideja i osniva se Biblijski vrt Gospe od Stomorije, u još uvijek očuvanom zapadnom dijelu Kaštelanskog polja. Cjelina prostora oko srednjovjekovne crkvice na padinama Kozjaka, svetišta i mjesta hodočašća, kao da se sama ponudila u svojoj prirodnoj ljepoti punog Mediterana. U širem krajobrazu čempresa i maslina, vinograda i smokava ... kamena slobodnog i zidanog, te obale s palmama ostvaruju se uvjerljive scene biblijskih tema u pejzažu sličnom Svetoj zemlji. Stoga je razumljivo da hrvatski biblijski vrt nastane upravo ovdje u srcu Dalmacije.
Kozjak je planina s dva posve različita lica. S primorske se strane doima poput moćne barijere što se nadvila nad uskim pojasom Kaštelanskog primorja. Prilazimo li Kozjaku sa s. strane, osjećat ćemo se kao da smo na valovitoj visoravni koja ni po čemu ne daje slutiti da putujemo planinom. Tek kad dođemo do ruba visoravni iznenadit će nas čudesan prizor što istodobno potresa ljepotom i veličinom: pred nama je more s otocima, a u dubini ispod okomitih stijena pruža se sedam Kaštela uz obalu Kaštelanskog zaljeva.
Tragična romansa veronskoga para Romea i Julije kojima roditelji nisu dozvoljavali da se viđaju poznata je u cijelome svijetu. Gotovo da i nema osobe koja nije čula za njihovu tragičnu sudbinu. Takve situacije događaju se i danas, no tragedija je rijetkost. Tako barem svi misle, a malo je onih koji znaju da se ista sudbina već dogodila, i to baš u Hrvatskoj.
