Znate li što je predanost nečemu? Predanost nečemu je kad u Zagrebu sjednete u automobil i krenete na višesatno putovanje samo kako bi u Kaštelima pogledali nogometnu utakmicu i to na televiziji.
Ne bojte se, imaju u metropoli još uvijek televizijske kanale, samo je ekipa iz Kluba navijača Arsenala (KNA) odlučila pogledati otvaranje Premiershipa u Red Lion pubu u Starome. Odakle baš u Kaštela, pitamo Olija, kapa KNA, jednog od tih 15-ak koji su došli iz Zagreba.
"A, nismo prvi put, već smo za onog velikog snijega ove zime bili tu. Iz Kaštela je Dino, jedan od aktivnijih članova na našem Discord kanalu, zovemo ga Povjesničar, jasno vam je odakle takav naziv. I jednom smo ih pozvali da nam dođu u Zagreb, na naša zajednička gledanja. I došli oni, momak iz Širokog Brijega ih je skupio na Dugopolju. Dovezli se do Zagreba i pridružili nam se. Mi smo morali nakon toga uzvratiti posjet, a evo i sad za otvaranje smo se uspjeli nekako iskombinirati i doći u tri vozila nas 15."
No, nisu samo iz Zagreba ljudi tu s domaćima predvođenima Dinom. Dok se donosi upravo ispečeno meso s gradela, ručak pred utakmicu, saznajemo da ima tu i Slavonaca, iz Nove Gradiške, nešto je Hercegovaca došlo, Šibenčani... Dio ovih iz daleka je tu u Dalmaciji na moru pa su to povezali, ali dosta ih je ciljano došlo samo za ovo gledanje.
A s televizije šok, susret će kasniti pola sata, crkli brojači karata, pa se čeka da svi navijači uđu. Nešto što hrvatskim nogometnim vlastima ne bi nikad palo na pamet, objašnjavali bi da ne mogu čekati zbog televizijskih ugovora. Iako Englezi imaju nešto lukrativniji televizijski ugovor pa ipak sačekaju da svi s ulaznicama dođu na stadion. Pola sata duže treba se čekati na gledanje.
Kad smo već kod stadiona, KNA je službeno priznati navijački klub od strane samog Arsenala, pa tako imaju pravo na kupnju dvije do četiri karte po dvoboju, tako da nam pričaju da su četiri njihova člana u tom trenutku u Londonu. U svibnju dogodine imaju i VIP dogovor s klubom, 30 članova će ići pogledati jedan susret i biti gosti Arsenala. Strani klubovi drže do navijača, vidi se.
Dok čekamo početak, pitamo Mihaelu kako je ona došla do toga da Arsenal podržava ovako aktivno, kao i je li bila na Emirates u Londonu. Da ne peglamo stalno Olija.
"Prije sam pratila druge sportove, ponajviše formulu. No, onda sam završila sa svojim dragim, koji je pasionirani navijač Arsenala i tako, uz njega, malo po malo došla do ove faze da nam utakmice Arsenala kroje raspored za vikend. Zato ove ranije znaju biti problem za planiranja... Jasno da sam bila na stadionu uživo pogledati, i opet ćemo"
Dvoboj je počeo s točno pola sata odgode i u pubu je postalo veselo. Pivo se točilo, grlo se močilo, ponekad se i zapjevalo baš onako one engleske navijačke pjesme. Ionako veselu atmosferu dodatno su začinili igrači Arsenala, koji do poluvremena zabijaju dva pogotka uz jako dobru igru. Za vrijeme odmora otimamo Olija, predsjednika KNA, i na zraku popričamo nekoliko minuta o stvarima koje nas zanimaju. Prije svega kako dođe do toga da netko krene navijati za Arsenal u Hrvatskoj.
"Svatko tu ima svoju priču kako je došlo do toga. Ja sam kao mali počeo pratiti pomalo klub, bilo je to ono doba Henryja i Nepobjedivih, pratio sam skupa sa sestrinim danas mužem tada momkom dvoboje iz tjedna u tjedan. I nekako sam samo nastavio s time, a kod tadnje promjene čelništva u KNA prošla šefica me predložila za nasljednika i eto, tako sam sad ovdje"
Neda nam vrag mira, ipak tražimo da nam se pojasni kako netko iz Zagreba počne navijati za engleski klub, a ne za Dinamo ili Lokomotivu. OK, šalimo se ovo za Lokomotivu...
"Ha, a opet su to svačije osobne priče. Ja sam iz Lipika, tek sam na fakultet došao u Zagreb, tako da nisam imao onaj slučaj da me otac vodi na stadion kao malog, nisam razvio neku dublju povezanost s Dinamom, iako sam poslije znao otići ih pogledati i simpatizirao ih. Ima tu među nama i baš navijača bivših od Dinama, moj je neki dojam da se njima malo zgadilo što se sve događalo s tim klubom, kakav je utjecaj imao na domaći nogomet... Jednostavno se više nisu mogli ni željeli povezivati s nečim takvim", priča nam Oli, dodajući kako ipak smatra da se neki veći stupanj emocije može razviti ako navijaš za domaći klub s kojim imaš tradicionalnu povezanost. No napominje, s druge strane ako netko nogomet gleda zbog kvalitete, onda je lako zamisliti da se odluči postati druker nekog engleskog kluba.
Dojma smo da postoji ipak mali pritajeni strah od reakcije na dosta crvenih stranih dresova po Dalmaciji, ipak ih je bilo više od trideset, a zna se da je ovaj kraj tradicionalno okrenut jednom klubu. Onda smo mi uzeli ulogu svojevrsnog vodiča, objasnili da stvarno nema problema s takvim stvarima, tek nekoliko klubova na svijetu bi bile crvene krpe, a ovako nešto nije ni novost, ima nekoliko slučaja i navijača drugih svjetskih klubova koji se po okolini okupljaju.
Treba ovdje napomenuti, u svjetlu događaja posljednjih dana, kako je ovaj hepening bio baš teški kontrapunkt svemu onome što se moglo vidjeti u Grčkoj. Ljudi koji su tu da se podruže, povesele ako klub dobije, u konačnici da se zabave. Niti natruhe kakve agresije, samo dobar filing i druženje. Koje je, priča nam Oleksa, nadraslo samo ove sportske susrete, dobar dio ekipe iz KNA su postali baš prijatelji. "Imao sam svadbu u lipnju, petnaestak ljudi iz KNA mi je bilo na njoj", pojašnjava Oli veze koje su nadrasle sport.
Dok ulazimo natrag u pub kako bi i drugo poluvrijeme odgledali, sjetim se bitnog momenta iz ove izjave o svadbi. Što friška gospođa kaže na ovu zaluđenost Arsenalom? Samo makne glavom prema lijevoj strani: "Eno je tamo, u dresu." Sve je jasno, imam takvu situaciju doma, jedino je dres bile boje, a ne crvene.
Relativno ležeran rezultat iskoristili smo za popričati malo i o Arsenalu, što se očekuje ove sezone.
"Ja uvijek očekujem titulu. Tako sam i lani, što se kaže do zadnjeg trenutka i matematičke nemogućnosti da uzmemo vjerovao u osvajanje prvenstva. Kad maknemo ovo navijačko sa strane, stvarno mislim da bi moglo biti svega u Engleskoj. Dosta dobrih ekipa, a dojma sam da je City ipak nešto slabiji nego lani." Nismo se tu složili, moj je dojam baš obrnut, da je Guardiola posložio ubitačnu ekipu. Obojica ćemo se složiti kako u napadu ima monstruma, jer Haaland je nogometno to, monstrum. Još jedna stvar Olija veseli nogometno, Arsenal je jučer izašao u napadu s dva ili tri igrača iz svoje omladinske akademije. Razlika u brojkama je u tome kako će se računati Brazilca Martinellija, koji je sa 16 godina došao u klub.
I dok mi lagano pričamo o tome kako Saudijci uništavaju nogomet i da je vjerojatno loše po Marcela Brozovića što je išao u pustinju, svi novci sa strane, došlo se do 82. minute utakmice, Kada je prestala biti ležerna, jer je Nothingham Forrest, protiv kojeg su "topnici" igrali, zabio gol. Počelo je napeto iščekivanje kraja, umjesto da ih do tih trenutaka izmetu s tri-četiri razlike, Arsenal je dopustio da dođe do situacije gledanja na sat. Kako sam i sam naviknut na gledanje tih dramatičnih završnica, nekako je nervoza bila prešla i na mene, koliko god nemao nekih emocija prema engleskom klubu. Zbog novih pravila engleske lige koja traže čim precizniju nadoknadu, čitav je pub do uzvika olakšanja trebao čekati osam i pol minuta i nakon 90.
I dok Povjesničar Dino urla sa stolice da su svi slobodni do 19 sati, kad je kviz na redu, pozdravljamo Olija i bježimo kroz vrata. Ne možemo se sramotiti ostankom na kvizu, o Arsenalu znamo tek one osnovne i općepoznate stvari, bili bi predmet sprdnje. Na kraju jedan od boljih radnih terena ikada, onakvi kakvi se rade uz pivu i gledanje nogometa. S ekipom iz KNA koja širi samo dobre vibracije. Ugodan dan. A i Arsenal je dobio.
Foto: Ivana Topić
